TRAFIKING MUŠKARACA
U školi u kojoj radim,nevladina američka organizacija zajedno sa psihologom škole su održali predavanje o trafikingu ljudima. Ono što je meni bilo interesantno bilo je predavanje o tarfikingu muškaraca i to ne u seksualne svrhe o čemu je najčešće reč,već u radne svrhe. Naime veliki broj muškaraca biva žrtve trafikinga odlazeći u inostranstvo da obavlja sezonske poslove.Nazovi poslodavci uzimaju im pasoše,obezbedjuju hranu i smeštaj, a isplatu zarade obećavaju na kraju obavljenog posla ili sezone. Do isplate nikad i ne dodje a radnik stalno nešto duguje, duguje za stan za hranu,za razne borovišne dozvole...
Ovo me je podsetilo na jednu priču,koju sam saznala ali ne i prepoznala sve do sada. Naime radi se o jednoj devojci koja je bila iz okoline Kuršumlije,a radila je kao konobarica u jednoj srpskoj kafani u Prištini u periodu od 1997.godine pa do 1999.godine. Šta je bilo posle sa njom nakon povlačenja naše vojske i policije neznam.
Rodjena kao vanbračno delte od mlade majke u malom selu odmalena je bila obeležena kao kopile i bez velikih izgleda u životu. Majka joj se preudaje,odlazi za Nemačku a ona ostaje da živi sa babom. Završila je frizersku školu u Kuršumliji. U selu nije bilo posla,majka joj se nije javljala i komšija iz sela koji je često trgovao na kosovu rekao joj da može da joj nadje posao u Prištini da radi kao konobarica. Ima smeštaj i hranu i zagarantovanu platu,dok bakšiš je njen. Ona pristaje i odlazi sa komšijom u Prištinu koji je pre toga sve dogovorio.
Smeštaj je bio oskudan a u pogledu ishrane dobijala je samo jedan obrok.Platu nikad nije ni dobila jer stalno su joj nešto odbijali. Ograničenje radnog vremena nije bilo a i taj jedan slobodan radni dan često je morala da radi neke svadbe,proslave koji se naravno nisu dodatno plaćale. Uostalom nije se ništa ni plaćalo.Jedne noći u sobu joj je došao gazda i lego pored nje u krevet uradila je šta se očekuje od nje. Ona nije rekla ništa ni on nije rekao ništa i od tada počinje njen pakao.Gazda joj je nameštao mušterije koji su najčešće bili pripadnici opštinskih struktura,policije i svih drugih državnih organa, na taj način je sebi obezbedjivao poseban status u svim organima i institucijama sa kojima je imao posla u okviru svoje delatnosti. Nju je ubedjivao da se radi o uglednim ljudima koji joj mogu pomoći ili koji su obećali da joj pomognu da otvori svoju radnju i radi kao frizerka. Kada ubedjivanje i obmana nisu pomagale usledile bi pretnje,da ukoliko mu za 10 dana ne isplati za nju nezamisliv novac od 1000 eura ići će u zatvor jer mu duguje taj novac. Često su i njegovi policijski prijatelji sa sve uniformom dolazili da podrže ovu priču i tako ucenjivali nesrećnu devojku. Davali bi joj da čisti wc, da riba i čisti,utovaruje gajbe pića. Samo kada bi bila sa nekim od gazdinih prijatelja bila je oslobodjena svih obaveza, a oni bi je častili i ručkom koji im je često sam gazda donosio.Ukoliko se gazdi ne bi dopalo njeno ponašanje isterivao bi je,terajući je da moli da se vrati jer nije imala novca,a nije imala ni gde jer joj se majka nije javljala, a jedina familija za koju je ona znala njena baba je umrla.Ona nije nalazila izlaza a svi oko nje su je iskorištavali,ili je prezirali.
Niko u ovoj zemlji ne reaguje na položaj i sudbine takvih ljudi, tek nakon održanog predavanja shvatila sam da je ona žrtva trafikinga i da takvo ponašanje tzv.gazdi treba krivično procesuirati.